23. prosinca 2025. godine u Multimedijalnoj dvorani otvorena je Izložba LEA & ICO ,,Apstraktni realizam".
Kutinskog slikara Ivicu Icu Bilandžića i njegov način stvaranja svi znaju jer je u likovnom svijetu prisutan već 50 godina. Ova izložba je bila prva zajednička s unukom Leom.
Lea Bilandžić je umjetnica i dizajnerica čiji se rad kreće između vizualne komunikacije, apstraktne ekspresije i intuitivnog stvaralaštva. Nakon završene gimnazije u Hrvatskoj upisuje studij prava, no vrlo brzo shvaća da njezin temperament i znatiželja pripadaju svijetu u kojem misao prelazi u ekspresiju — u sliku, boju, dizajn, pokret i glas.
Nakon završene gimnazije u Hrvatskoj, Lea je upisala studij prava, no vrlo brzo shvatila je da njezin temperament i njezina neutaživa znatiželja pripadaju drugom svijetu – onome u kojem se misao pretače u ekspresiju, a unutarnje dubine i potreba za eksperimentom nalaze svoj izlaz u slici, boji, dizajnu ili pokretu.
Taj unutarnji impuls odveo ju je u Njemačku gdje završava Ausbildung iz područja dizajna, medija i oblikovanja te provodi ukupno pet godina radeći u tvrtki Creativ Medien, gdje stječe opsežno iskustvo u grafičkom dizajnu, pripremi za tisak, vizualnim komunikacijama te razvoju logotipa i vizualnih identiteta.
Ipak, Lea je uvijek bila više od jedne profesije. Njezin život obilježen je neutaživom žeđi za znanjem, izražavanjem i stvaranjem: nakon odlaska iz korporativnog dizajna prirodno se okreće pedagoškom radu. Danas predaje njemački i engleski jezik u Pučkom otvorenom učilištu, vodi likovne radionice s grupama odraslih te radi s djecom u neprofitnoj organizaciji „Lehrgarten Dudrerstadt“, gdje sudjeluje u kreativnim projektima posvećenima prirodi, ekologiji, umjetnosti i dječjem razvoju.
Paralelno s tim, Lea je uvijek njegovala široku kreativnu znatiželju: svira klavir, samostalno je učila gitaru, pjevanje joj je jedna od najdubljih strasti, a godinu i pol tražila se i u plesnom izričaju kroz contemporary dance. Ples joj je pritom bio važan kanal za ekspresiju – prostor u kojem je mogla osluškivati vlastiti ritam, regulirati unutarnje napetosti i kroz pokret pretvoriti emociju u slobodu.
Posebno mjesto u njezinom profesionalnom i osobnom rastu imaju radionice Werkstatt Malerei, koje vodi sa skupinama odraslih i starijih osoba. Tamo je polaznicima prenosila svoje apstraktne tehnike i poticala ih da pronađu vlastiti izraz, a istovremeno je i sama učila o sebi kroz dinamiku rada s ljudima i zajedničku kreativnost. Rezultat tog kolektivnog procesa bila je skupna izložba u Duderstadtu, na kojoj su predstavljeni radovi njezinih polaznika.
Upravo prije dvije godine, kroz radionice i proces ponovnog otkrivanja sebe, otvorio se prostor njezina osobnog ispunjenja i kreativnih procesa – na dubljoj razini susrela se s apstraktnim izražajem, istraživanjem vlastitog stila i eksperimentima u slikanju. Lea kombinira različite materijale, strukturalne paste i reljefne tehnike kako bi stvarala slike koje su efektne, stilizirane i skladne u prostoru – pažljivo oblikovane tako da se prirodno uklapaju u interijer i vizualno upotpunjuju ambijent.
Taj proces bio je i terapeutski: omogućio joj je istraživanje unutarnjih pejzaža, samoregulaciju i pronalaženje vlastitog ritma stvaranja. Kao što možemo vidjeti u ovoj izložbi, Lea istražuje svoj svemir kroz haptiku, boje, teksture i kontrast tame i svjetlosti – stvaralaštvo koje spaja impulsivnost i fokus, igru i disciplinu, te omogućuje ponovno otkrivanje slobode i nadilaženje unutarnjeg kritičara.
U ovoj izložbi Lea svoje stvaralaštvo proširuje na novu dimenziju: uz slike su postavljeni diskretni zvučnici koji posjetiteljima omogućuju da, dok promatraju djelo, poslušaju glazbu koja ga je nadahnula ili koja nadopunjuje osjećaj slike. Kroz taj spoj boja, tekstura, reljefa, zvuka i poezije, Lea spaja sve aspekte svog stvaralaštva – haptiku, vizualni izraz, glazbu i riječ – stvarajući sinestezijsko iskustvo koje otkriva njezin svestrani duh i ono što ona jest u svojoj potpunoj umjetničkoj slojevitosti.
Njezina prva izložba održana je još u gimnazijskim danima, a ova sadašnja predstavlja njezinu drugu samostalnu izložbu –– posebnu po tome što je dijeli upravo s djedom. Osim umjetničke bliskosti, ovaj projekt nosi i snažnu osobnu dimenziju: Lea je prve godine života provela velikim dijelom uz baku i djeda, a uspomene na zajedničko vrijeme, pjesmu i glazbu s djedom utkane su duboko u njezin identitet.
Lein rukopis vidljiv je i u grafičkom oblikovanju ove izložbe: plakati, katalog i cjelokupan vizualni identitet projekta također su njezino djelo, u kojima se jasno očituje njezina estetika, senzibilitet i iskustvo u digitalnom i grafičkom dizajnu.
Iako pripadaju različitim generacijama, Lea i djed dijele snažan osjećaj za oblik, kompoziciju, dizajn i glazbu – kreativne jezike koji ih povezuju cijeloga života. Ta umjetnička nit u obitelji proteže se i na njezina oca, tetku i sestričnu Saru, čineći stvaralaštvo prirodnim dijelom obiteljske baštine. No najdublji trag ostavila je njezina baka — takoder kreativna žena koja je cijeli život stvarala, šivala i bila nepokolebljiva podrška i djedu i unuci i obitelji.
Ova izložba stoga nije samo umjetnički događaj, nego i susret dviju povezanih, a toliko različitih osobnosti – priča o djedu i unuci, o nasljeđu i individualnosti, o dvjema generacijama koje se spajaju u istoj ljubavi prema izrazu i umjetnosti.
U glazbenom dijelu nastupili su učenici Ogš Borisa Papandopula Kutina: Andaluzijska trad.: Caminito de Sevilla
Ivor Neralić, VI. r. i Adrian Ivandić, VI. r.
F. Gruber (obr. J. Mohr): Tiha noć
David Oljačić, V. r.
Izložba ostaje u Multimedijalnoj dvorani do daljnjega. Razgledati je možete svakog radnog dana uz prethodnu najavu na 044/888-696.
Za sve informacije o slikama, javite se autorima na broj:+49 176 63005137.
